Domovinski rat bio je rat za nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske, ali i za hrvatski identitet. U skladu s time smatra se jednom od temeljnih identitetskih odrednica suvremene hrvatske države, zbog čega su hrvatski branitelji vrlo brzo bili utkani u identitet demokratske Hrvatske.
Hrvatski branitelj je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine. Prema dostupnim podatcima, evidentirano je ukupno 497 113 hrvatskih branitelja Domovinskoga rata iz borbenoga sektora.
Braniteljska populacija počela se formirati već prije početka velikosrpske agresije na Hrvatsku, u ljeto 1990. godine, uoči oružane srpske pobune. Budući da Hrvatska u sklopu Jugoslavije nije imala zakonsku mogućnost osnivanja vojske u klasičnomu smislu riječi, a s obzirom na to da je u svibnju 1990. godine Hrvatska razoružana, jezgra buduće hrvatske vojske – Zbor narodne garde (ZNG) s četiri djelatne brigade – formirala se pod nadležnošću Ministarstva unutarnjih poslova (MUP). Značajan broj branitelja bili su dragovoljci koji su na ratište otišli bez dostatne obuke, naoružanja i streljiva te potrebne vojne opreme, odjeće i obuće, a protiv višestruko jačega napadača. Osim velikoga broja branitelja, čije je jedino predratno vojno iskustvo uključivalo služenje obveznoga vojnog roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA), u rat su se uključivali i profesionalni vojnici, poput bivših vojnika i oficira JNA-e te pripadnika Legije stranaca.
Pojam hrvatski branitelj ne odnosi se samo na Hrvate nego na sve one koji su sudjelovali u obrani Hrvatske, bez obzira na nacionalnost. Među njima je bilo i hrvatskih građana srpske narodnosti, a koji su kao pripadnici hrvatskih vojnih snaga sudjelovali u obrani Hrvatske protiv velikosrpske agresije. Prema dostupnim relevantnim podatcima, u obrani Hrvatske sudjelovalo je otprilike devet tisuća osoba srpske narodnosti. Osim toga, Hrvatsku je branilo i oko petsto međunarodnih dragovoljaca (postoji mogućnost i da je ta brojka znatno viša) iz trideset i pet različitih država, od kojih je vjerojatno najpoznatiji mladi branitelj iz Francuske Jean-Michel Nicolier, koji je sudjelovao u obrani Vukovara i pogubljen na Ovčari u studenome 1991. godine.
Završetkom rata 1995. godine, krenula je obnova zemlje, povratak prognanika i izbjeglica te prilagodba branitelja mirnodopskim uvjetima. Izlazeći iz rata s izrazitom samosviješću o vlastitoj ulozi u procesu stvaranja i obrane Hrvatske te doprinosu njezinoj teritorijalnoj cjelovitosti, branitelji su se nakon rata suočili s nizom problema poput nezaposlenosti i u skladu s time s egzistencijalnim poteškoćama, društvenom isključenosti, zdravstvenim problemima i invaliditetom. Tako je krajem rata oko četrdeset tisuća branitelja bilo nezaposleno. Kao najistaknutiji problem dijela braniteljske populacije je posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), na temelju kojega je određeni broj branitelja dobio invalidski status. Zbog nemogućnosti nošenja s PTSP-om i problemima svakodnevice, od 1991. do 2021. godine ukupno 3444 branitelja počinilo je samoubojstvo.
Državna skrb za hrvatske branitelje započela je već za vrijeme rata te se, između ostaloga, odnosila na pravnu, ekonomsku i zdravstvenu pomoć kako braniteljima tako i članovima njihovih obitelji. Prvi Zakon o hrvatskim braniteljima donesen je krajem 1993. godine, a Ministarstvo hrvatskih branitelja osnovano je krajem 1997. godine.
Proces prilagodbe braniteljske populacije u tranzicijskomu razdoblju pratila je čitava lepeza metoda kojima su oni nastojali očuvati sjećanje na Domovinski rat, ali i još preciznije definirati i oblikovati svoj identitet. Jedan od primjera je nastajanje velikoga broja braniteljskih udruga koje su se počele osnivati tijekom rata. Tako je primjerice udruga Hrvatskih vojnih invalida Domovinskoga rata Republike Hrvatske (HVIDRA RH) osnovana u travnju 1992. godine te je najveća krovna udruga koja okuplja ratne vojne invalide Domovinskoga rata. Putem braniteljskih udruga, hrvatski branitelji progovarali su o vlastitomu položaju u poslijeratnoj Hrvatskoj te iznosili probleme i poteškoće prilagodbe mirnodopskim uvjetima. Danas djeluje preko tisuću braniteljskih udruga u Republici Hrvatskoj koje i dalje aktivno obilježavaju sjećanje na Domovinski rat i progovaraju o problemima braniteljske populacije.