Sve do 1946. nije bilo definirano ime hrvatske federalne jedinice. Koristili su se nazivi Federalna Država Hrvatska i Federalna Hrvatska. Konačno se 1946. zakonski odredio naziv Narodna Republika Hrvatska (NRH), kako je Hrvatska nazvana već u Ustavu Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ) 1946. Nakon sedamnaest godina odredbama saveznoga i republičkoga ustava iz 1963. Federativna Narodna Republika Jugoslavija mijenja ime u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ), a Narodna Republika Hrvatska u Socijalistička Republika Hrvatska (SRH).
Nakon višestranačkih izbora i demokratskih promjena novo hrvatsko vodstvo pokreće proces koji uskoro završava prekidom veza s komunističkim sustavom i s Jugoslavijom. Sabor je 25. srpnja 1990. promijenio ime Socijalističke Republike Hrvatske (SRH) u Republika Hrvatska (RH). Petokraku zvijezdu na trobojnici zamijenio je povijesni hrvatski grb, kojemu su iste godine dodani manji grbovi hrvatskih povijesnih pokrajina.
Prvi upravno-teritorijalni ustroj proglašen je 1947. Temeljne jedinice bili su mjesta, tj. sela i gradići te gradski rajoni, gradovi, kotarevi, okruzi i oblasti. NRH obuhvatila je jednu oblast i deset okruga. Oblast je bila Dalmacija, a okruzi su bili Bjelovar, Daruvar, Gospić, Karlovac, Osijek, Sisak, Slavonski Brod, Sušak, Varaždin i Zagreb. Posebno je bilo izdvojeno „područje grada Zagreba“. Njihovi predstavnički organi bili su narodni odbori. Postojao je osamdeset i jedan kotar, a izvan sastava kotara bilo je osamnaest gradova. Oblast Dalmacija obuhvaćala je petnaest kotara i četiri grada.
Nova reforma uslijedila je 1949. Novi ustroj sastojao se samo od oblasti, gradova i kotareva. Bilo je šest oblasti: Bjelovar, Dalmacija, Karlovac, Osijek, Rijeka i Zagreb. Sve oblasti nazvane su prema svojim središtima, osim Dalmacije koja je zadržala pokrajinsko ime. CK KPJ odlučio je da kotarski partijski sekretari daju ostavke na dužnosti predsjednika narodnih odbora kako bi razdvojili državne od partijskih dužnosti. No prihvaćeno je načelo da bi mjesto predsjednika narodnoga odbora trebao zauzeti najutjecajniji član kotarskoga komiteta nakon sekretara SK-a.
Nova teritorijalno-upravna podjela provedena je 1952. Ukinute su oblasti i uvedene općine. Hrvatska je, osim na općine kao najniže teritorijalne jedinice, podijeljena i na osamdeset i osam kotareva te sedam gradova. Narodni odbori kao najviši organi vlasti u općinama i kotarima imali su šire ovlasti, ali su viši državni organi i dalje imali pravo ukidanja njihovih odluka.
Godine 1955. uvedeno je 299 općina u dvadeset i sedam kotara te komunalni sustav. Općine su od ekspozitura viših državnih organa trebale postati temelj ekonomsko-političkoga sustava i lokalne samouprave građana. Prebacivanjem ovlasti sa savezne države i republika na općine otvarala su se vrata idejama o Jugoslaviji kao federaciji komuna, što je bila posljedica jačanja samoupravljanja, ali i slabljenja federativnoga ustroja. Poslovi viših vlasti prenosili su se na općine koje su trebale postati lokalna središta vlasti s važnim gospodarskim, kulturnim, prosvjetnim, socijalnim, zdravstvenim i upravnim funkcijama. Međutim na razini savezne države i republika uvedene su brojne uprave, direkcije, inspektorati i komisije čije su kompetencije bile u suprotnosti s idejom o decentralizaciji. To je bila posljedica težnji da se pojača središnja državna kontrola sustava, ali i izraz borbe protiv narasloga gospodarskog kriminala.
Godine 1962. uvedeno je devet kotareva: Bjelovar, Karlovac, Osijek, Pula, Rijeka, Sisak, Split, Varaždin i Grad Zagreb te sto i jedanaest općina. Dodatno je ojačala uloga klasične općine, ali i republičkih te saveznih organa. Godine 1967. ukinuti su kotarevi, a najveća upravna jedinica postala je općina. Na nižoj razini uvedene su mjesne zajednice. Godine 1974. uvedeno je devet zajednica općina koje su bile su nove upravno-teritorijalne jedinice.
sučeljavanje, naobrazba, ovladavanje, vrjednovanje, identitet
