Početkom otvorene velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, vladajuća stranka Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), predvođena predsjednikom Republike Franjom Tuđmanom, odlučila je podijeliti vlast s oporbenim saborskim strankama. Time je formirana Vlada demokratskoga jedinstva – treća Vlada Republike Hrvatske i prva višestranačka vlada. Vlada demokratskoga jedinstva nastala je konsenzusom svih devet saborskih stranaka pod predsjedanjem HDZ-a te predstavlja primjer „velike koalicije“ kakve su se formirale u Europi i svijetu u vrijeme gospodarskih kriza ili ratnih sukoba. Poznata je i po nazivima Vlada nacionalnoga spasa, Gregurićeva (po njezinomu predsjedniku Franji Greguriću) te Ratna vlada. Pokazala je jedinstvo u hrvatskim političkim redovima i, na simboličan način, jedinstvo hrvatskoga nacionalnog korpusa u obrani napadnute zemlje.
Sastavljena je u razmjerno kratkomu vremenu; pregovori su trajali dva tjedna – od sredine srpnja do početka kolovoza 1991. godine. Konsenzus je postignut 3. kolovoza 1991, a Vlada demokratskoga jedinstva uspostavljena je potpisivanjem Sporazuma saborskih stranaka. Od devet stranaka, njih osam imalo je svoje predstavnike u Vladi. Hrvatska seljačka stranka, iako je potpisala Sporazum, nije uvjetovala svoj potpis traženjem ministarskih položaja. Većina ministarstava pripala je članovima HDZ-a, a u užemu Kabinetu Vlade ispočetka su bila dvojica članova HDZ-a, jedan iz Stranke demokratskih promjena, a jedan nestranački. Vlada je u svojemu sastavu imala jednoga predstavnika muslimanske zajednice – Muhameda Zulića te trojicu predstavnika srpske nacionalne manjine – ministra bez portfelja Živka Juzbašića, pomoćnika ministra zdravstva Josipa Bamburača i predstojnika Ureda za međunacionalne odnose Milana Đukića.
Među najvažnijim zadaćama Vlade bile su obrana zemlje te vanjska, gospodarska i socijalna politika. Jedna od istaknutijih odluka na području obrane bila je odluka Vlade o blokadi vojarni i drugih vojnih objekata Jugoslavenske narodne armije (JNA) u Hrvatskoj, a koju je odobrio predsjednik Tuđman 13. rujna 1991. godine. Tim potezom stav Hrvatske prema JNA-i prešao je iz pasivnoga u djelatni. Vlada je usto donijela Platformu za odlazak JNA-e iz Hrvatske te je posredstvom opunomoćenih predstavnika pregovarala s predstavnicima JNA-e oko njihova povlačenja iz Hrvatske.
U borbi za međunarodno priznanje Hrvatske, Vlada je surađivala s tadašnjom Europskom zajednicom (EZ) i Ujedinjenim narodima (UN). Iako je predsjednik Tuđman imao odlučujuću riječ u kreiranju hrvatske vanjske politike, Vlada je pokazala određenu inicijativu te samostalnost. Neke metode članova Vlade kojima su alarmirali međunarodnu zajednicu o stanju u Hrvatskoj bile su prilično nekonvencionalne, a susreti s visokim stranim dužnosnicima svjedoče i o skromnim financijskim mogućnostima hrvatskoga državnog vrha.
U razdoblju okupacije i progona velikoga broja civila, Vlada se brinula o prognanicima i izbjeglicama, što se u prvomu redu odnosilo na osiguranje smještaja, prehrane, društvene prilagodbe i zdravstvene zaštite. Poseban teret predstavljala je izbjeglička kriza građana iz Bosne i Hercegovine, Hrvata i Muslimana, koji su nakon početka rata u toj zemlji u velikomu broju pristizali u Hrvatsku. Vlada je uspješno zbrinjavala prognanike u danim okolnostima i pokazala svoj humanitarni karakter u uvjetima ograničenih smještajnih i financijskih mogućnosti.
Kad je riječ o gospodarskoj politici Vlade demokratskoga jedinstva, njezin doprinos očituje se u ekonomskomu i monetarnomu osamostaljenju Hrvatske, uvođenju ekonomskih sankcija Srbiji, Crnoj Gori i JNA-i, uspješnomu izbjegavanju „ratne ekonomije“, pokušaju saniranja ratnih šteta, obnovi zemlje i izradi državnoga proračuna za 1992. godinu, uvelike opterećenoga ratnim zbivanjima.
Međunarodno priznanje Hrvatske u siječnju 1992. godine te priprema za nove parlamentarne i predsjedničke izbore uzrokovali su pritiske na Vladu demokratskoga jedinstva, što je rezultiralo odlascima određenih nestranačkih i oporbenih ministara, a kasnije dovelo i do velike travanjske rekonstrukcije Vlade u kojoj je otišlo šest, a ušlo devet novih ministara, od kojih većina iz HDZ-a. Odlazak pojedinih ministara i velika travanjska rekonstrukcija ukazivali su na to da se bliži kraj Vlade demokratskoga jedinstva. Na novim parlamentarnim izborima održanima početkom kolovoza 1992. godine ponovno je pobijedio HDZ, a višestranačka Vlada rasformirana je nakon malo više od godinu dana od njezinoga osnivanja, 12. kolovoza 1992.
Formiranje višestranačke vlade samo godinu dana nakon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj pokazuje političku zrelost tadašnje hrvatske vlasti i oporbe jer su brojna neslaganja na neko vrijeme ostavljena po strani te je postignuto jedinstvo hrvatske političke scene s ciljem obrane zemlje i njezinoga međunarodnog priznanja.
sučeljavanje, naobrazba, ovladavanje, vrjednovanje, identitet
